Vrste dijeta

Dijeta kod bolesti probavnog sustava

Poteškoće žvakanja i gutanja
Javljaju se u osoba s bolestima središnjeg nervnog sustava, kod kirurških zahvata naustima i čeljustima, karcinoma tog područja, stanje šoka …
Prehrana kod takvih osoba treba biti tekuća do kašasta, a ovisi o stupnju oštećenja.Često takav oblik prehrane postaje monoton, stoga treba dosta znanja, umijeća i mašte da takovu hranu učinimo raznolikom, lijepog izgleda i nutritivno punovrijednu.

Gastritis
S kliničkog gledišta razlikujemo akutni i kronični gastritis. Akutni gastritis mogu uzrokovati razni kemijski i fizikalni agensi koje oštete nježnu želučanu sluznicu.Radi se o površinskom sloju sluznice.Izaziva gubitak teka, pritisak i bol u žličici, mučninu i povraćanje. Liječenje dijetom od velike je važnosti, a najbolja je mjera „pustiti želudac da neko vrijeme miruje“ uz blage čajeve.S poboljšanjem stanja mijenjamo i način prehrane. Kronični gastritis posljedica je dugotrajnog nadražaja želučane sluznice agensima koji uzrokuju i akutnu upalu.To posebice vrijedi za prekomjerne količine alkohola, kave, salicilate i bakteriju Helicobacter pylori. Dijeta je individualna. Ipak većina oboljelih ne bi trebala uzimati alkoholna žestoka pića, gazirane napitke i oštre začine, a veliku pažnju treba posvetiti načinu termičke obrade namirnica. Treba obaviti eradikaciju ( lat. eradicare – uništiti, istrijebiti) klice Helicobacter pylori odgovarajućim lijekovima.

Ulkus želuca i dvanaesnika
Ulkusna bolest je skupni naziv za čir (vrijed, grizlica) želuca i dvanaesnika, te jednjaka i jejunuma. Čir želuca obično se pojavljuje u osoba zrele ili starije životne dobi, dok je čir dvanaesnika bolest razmjerno mlađih dobnih skupina. U bolesnika s ulkusom dvanaesnika pojavljuje se osjećaj boli u gornjem dijelu trbuha na prazan želudac. Osjećaj punoće u trbuhu i nadutosti nakon uzimanja obroka svojstven je za bolesnike sa ulkusom želuca.
Dijeta je individualno različita, a klinička iskustva ukazuju na nepobitne činjenice:
- izbjegavati žestoka alkoholna pića, kavu, cola napitke, cigarete
- izbjegavati uzimanje aspirina i antireumatskih lijekova
- hranu uzimati u manjim, a češćim obrocima
- ne uzimati mega doze vitamina C

Bolesti crijeva
Kod bolesti crijeva su maldigestija i malapsorpcija dva usko povezana patofiziološka pojma.Oba se odnose na poremećaj probave nutrijenata unutar crijevnog lumena.

Celijakija
Celijakija ili glutenska enteropatija je nasljedna bolest kod koje postoji trajno nepodnošenje glutena u za to predisponiranih osoba.
Gluten , koji se nalazi u pšenici, raži, ječmu i zobi, oštećuje sluznicu tankog crijeva. Osnovna je mjera liječenja trajna eliminacija namirnica sa sadržajem glutena.

Dijareja
Proljev ili dijareja je učestalost neformirane stolice. Klinički razlikujemo akutni i kronični proljev, a s obzirom na patofiziologiju razlikujemo sekrecijski, osmotski i eksudativni (dizenterijski). Dijetno liječenje akutnog proljeva sastoji se u nadoknadi tekućine i elektrolita koji se gube učestalim stolicama, a organizmu prijeti dehidracija. Kako se stanje oboljele osobe popravlja, tako se i proširuje izbor dozvoljenih namirnica.
Kronični proljev traje tjednima, pa i mjesecima. Uzroci su mu razni. Dijetoterapiju treba usmjeriti ka korigiranju izgubljene tekućine i elektrolita, kao i često postojeće malnutricije.

Iritabilni kolon
Nadražljivo crijevo( iritabilni kolon ili spastični kolon) poremećaj je motiliteta cijeloga crijeva, iako prevladavaju simptomi vezani za debelo crijevo.
Glavni su simptomi bol u trbuhu koja se pojavljuje za vrijeme obroka ili u tijeku defekacije, te izmjenični proljev i zatvor, pri čemu je prisutna nadutost, flatulencija i obilno izlučivanje sluzi stolicom.Dijetoterapija je isključivo individualna, a ovisi o trenutnom stanju oboljelog.

Morbus Crohn
Kronična upala tankoga i debelog crijeva, često popraćena granulomima u crijevima, ulkusima i fistulama. Histološki je karakterističan slijed bolesnih i zdravih crijevnih segmenata, što tu bolest bitno razlikuje od sličnog joj ulceroznog kolitisa, a upala zahvaća cijelu stjenku crijeva.
Oboljeli stolicom gubi proteine, elektrolite, a zbog deficita cinka gubi osjet okusa.U nekih može nastupiti osteomelacija, manjak liposolubilnih vitamina te deficit magnezija i željeza.Kod svih je znatan gubitak tjelesne mase,a oboljeli često sam sebi propisuje dijetu.Dijetoterapija se bazira na slijedećim preporukama:Prehrana mora biti visokoenergetska, sa umjerenim količinama nezasićenih masnoća, a visokim sadržajem punovrijednih bjelančevina, s dosta vitamina i minerala, a bez grubih sastojaka te bez velikog neprobavljenog ostatka.

Ulcerozni kolitis
Kronična bolest debelog crijeva sa krvavo- sluzavim proljevima.Budući da oboljeli učestalom stolicom gube mnogo dušika ( 2-4 puta više nego što je normalno) treba im povećati unos proteina uz vitaminsko mineralnu suplementaciju. Dijeta je individualna uz napomenu da mnogi ne podnose mlijeko!

Divertikulitis
Divertikuli su male vrećaste izbočine koje se mogu pojaviti na bilo kojem području probavnog kanala, ali su najčešći u donjem dijelu kolona. Problem nastaje prilikom upale divertikula- divertikulitis. Bitan način izbjegavanja divertikula je pravilna prehrana sa dovoljnim udjelom biljnih vlakana.
Kod pojave divertikula treba izbjegavati namirnice sa sadržajem sjemenja i koštica koje mogu upasti u divertikul i izazvati komplikacije.

Meteorizam
Plinovi se nakupljaju u probavnom kanalu na dva načina: gutanjem i stvaranjem u crijevima.Čest uzrok aerofagije jesu i razna gazirana pića.
Meteorizam ili nadutost može se pojaviti u mnogih osoba nakon uzimanja većih količina hrane koje sadrže potencijalno neprobavljive ugljikohidrate kao i masne, pržene hrane. Dijetoterapija se sastoji iz eliminacije namirnica koje uzrokuju tegobe.

Opstipacija
Poremećaj crijevnog motiliteta, koji je obično posljedica nepravilne prehrane. Prehrana koja sadrži složene ugljikohidrate, celulozu, hemicelulozu ,pektin i dosta tekućine najbolji je regulator stolice. Obično se preporučuje 18-24 g biljnih vlakana na dan, ali je i to dosta individualno.
Ako takva dijeta ostane bez učinka, tada se (kada se isključe organski uzroci opstipacije) mogu primijeniti prirodni laksativi (mekinje, biljni čajevi).

Dijeta kod akutnih i kroničnih jetrenih bolesti

Hepatitis
Akutni hepatitis uzrokuju virusi A, B, C, D i E. Hepatitis A i E ne prelaze u kronični oblik. Oboljelima, zbog hipermetabolizma, treba propisati visokoenergetsku prehranu podijeljenu u češćim, a manjim obrocima sa udjelom 100 – 200 g proteina /dnevno.Alkohol je strogo zabranjen.
Često je takva dijeta znana pod imenom hepatoprotektivna dijeta.

Ciroza jetre
Dugotrajni i neliječeni kronični hepatitis prelazi u cirozu jetre. Oboljelima je smanjena mišićna masa, a treba i spriječiti gomilanje NaCl u organizmu
dekompenziranih bolesnika s cirozom jer se zbog zatajivanja jetre pojavljuju otekline trbuha (ascites) i cijelog tijela. Prehrana je individualna sa generalnim ograničenjima masnih, kiselih i paprenih jela i zabranu alkohola.Treba nadoknaditi manjak bjelančevina, željeza, vitamina A, D, K i B skupine.

Steatoza jetre
Steatoza jetre je gomilanje masti u jetrenim stanicama. Dijetoterapija steatoze temelji se na otkrivanju uzroka takvog stanja te adekvatno tome propisuje ciljana dijeta.

Nasljedne metaboličke bolesti jetre

Fenilketonurija
Recesivno nasljedna bolest koja nastaje zbog prirođene greške u složenom mehanizmu metabolizma fenilalanina. To je esencijalna aminokiselina (organizam je ne sintetizira,već ju moramo unositi hranom ). Iz nje nastaje tirozin- aminokiselina koja je bitna za sintezu hormona štitnjače, adrenalina, noradrenalina te kožnog pigmenta melanina. Za pretvorbu fenilalanina u tirozin nužan je enzim hidroksilaza ,no u ovom slučaju postoji
mutacija gena koji regulira proizvodnju upravo tog enzima. Reakcija pretvorbe fenilalanina u tirozin je onemogućena, a kao posljedica dolazi do gomilanja fenilalanina u organizmu uz nedostatak tirozina. Dijetoterapija je od presudne važnosti i zahtjeva veliku disciplinu, a kao rezultat dobivamo stanje organizma kao u svake zdrave osobe. Princip dijete je da se hranom od prvih dana života unosi samo onoliko fenilalanina koliko je neophodno za ugradnju u vlastite proteine. Tu malu dopuštenu količinu fenilalanina određuje liječnik za svakog pacijenta individualno.

Galaktozemija
Nasljedna bolest koja nastaje kao posljedica poremećenog metabolizma ugljikohidrata. Naime, galaktoza je sastavni monosaharid mliječnog šećera (laktoze).Galaktozu apsorbira sluznica tankog crijeva te portalnim krvotokom dospijeva u jetru, gdje je tri enzima moraju pretvoriti u glukozu.
Ako nedostaje samo jedan od ta tri specifična enzim, razvija se galaktozemija. Dijetoterapija isključuje mlijeko i mliječne proizvode.

Wilsonova bolest
Rijetka nasljedna bolest poremećaja metabolizma bakra. Jetreni lizosomi ne mogu izlučiti bakar iz organizma te dolazi do njegova gomilanja, a time i trovanja jetre, mozga, bubrega i rožnice oka. Uz terapiju lijekovima, obvezna je i redukcija bakra putem prehrane, a to znači: Dijeta s vrlo niskom količinom bakra – do 1mg /dnevno, što znači uporabu namirnica s izrazito malim sadržajem bakra Dijeta s niskom količinom bakra – do 2 mg /dnevno, što podrazumijeva namirnice s niskim i umjerenim sadržajem bakra
Uz ovu dijetu potrebno je kombinirati i hepatoprotektivnu dijetu.

Hemokromatoza
Nasljedna bolest koju obilježava poremećen metabolizam željeza. Željezo se apsorbira u ekscesivnoj količini i gomila u organizmu, osobito u jetri i gušterači. U tih se bolesnika s vremenom razvija šećerna bolest i, ne baš rijetko, karcinom jetre. Alkohol je strogo zabranjen ne samo zato što oštećuje jetru, nego zato što povećava apsorpciju željeza. Dijetoterapija se bazira na reduciranju namirnica sa sadržajem željeza, te kombiniranosti sa popratnim simptomima.

Dijeta kod bolesti žučnog mjehura i žučnih puteva

Kolelitijaza (žučni kamenci)
Žuč je prirodna emulzija (mješavina ulja i vode) u ljudskom organizmu, sastavljena od žučne kiseline, bilirubina, kolesterola, lecitina, Na, K, Ca, Cl i karbonata te vode. Razlikujemo kolesterolske, bilirubinske kamence i miješane žučne kamence. Način prehrane i genetska sklonost mogu utjecati na preveliko stvaranje kolesterola i zastoja tijeka žuči. Kamenci se počnu formirati oko neke jezgre najprije kao mulj, a tek s vremenom izazivaju grčevitu bol, tzv. žučne kolike. Dijetoterapija se bazira na reduciranju masnoća u prehrani uz ograničenje proteina na 60 do 80 g na dan,a
Treba je usmjeriti prema uzrocima nastanka kolelitijaze, npr. pretile osobe trebaju reducirati tjelesnu masu.

Kolecistitis (upala žučnog mjehura)
Razlikujemo akutni i kronični oblik upale. Svaki zastoj žuči u žučnim vodovima izaziva upalu. U akutnom obliku upale najvažnije je u prva 24 – 48 sati ne unositi ništa na usta, uz odgovarajuće medikamentno liječenje Poboljšanjem stanja, najprije se propisuju biljni čajevi, a tek nakon smirivanja slijedi lagana prehrana bazirana na ugljikohidratima, vrlo niskim udjelom masnoća, bez proteina, biljnih vlakana i
oštrih začina.Jelovnik se postupno proširuje većim izborom namirnica.

Dijeta kod bolesti gušterače (pankreasa)
Razlikujemo akutni i kronični pankreatitis.

Akutni pankreatitis
Najčešće se pojavljuje kao posljedica bolesti jetre, žučnih kamenaca , hiperlipidemije te pretjeranog uživanja alkohola. Svakom bolesniku sa akutnom upalom gušterače ne smije se dati ništa na usta, pankreas mora mirovati. Bolesnik prima infuziju , a nakon poboljšanja slike blagi čaj i dvopek. Količine ugljikohidrata iznose do 200 g na dan. Tek smirivanjem kliničkih i laboratorijskih nalaza (vrijednost amilaze je normalizirana) prelazi se na oprezno davanje tekuće hrane uz postupno proširivanje jelovnika nemasnim mesom uz smanjen izbor
povrća.

Kronični pankreatitis
Odmah nakon postavljene dijagnoze kroničnog pankreatitisa treba utvrditi postoji li, i u kojem stupnju malapsorpcija. Dijeta se bazira na manjoj količini masnoća biljnog podrijetla (20-40 g), proteinima (80-100 g) podrijetlom iz nemasnog mesa i 400 -500 g ugljikohidrata na dan.
Te vrijednosti postižemo postupno, ovisno o stanju oboljele osobe.

Dijeta kod dijabetesa (šećerne bolesti)

ako nema inzulina, glukoza ne može ući u stanicu nego se vraća nazad u krv i neiskorištena odlazi mokraćom iz tijela.
Razlikujemo 2 tipa dijabetesa:
Dijabetes tipa 1 - ovisan o inzulinu, a posljedica je deficita inzulina. Pojavljuje se iznenada, a prate ga tri osnovna simptoma: polidipsija (pojačana žeđ), poliurija (pojačano mokrenje) i polifagija (pojačana glad). Unatoč pojačanoj gladi, oboljeli iako mnogo jede, mršavi jer glukoza ne biva iskorištena.Potrebno je znati da bez inzulina nema niti pravilnog metabolizma masti i proteina.
Dijabetes tipa 2 – neovisan o inzulinu, pojavljuje se kao posljedica pretilosti kod fizički neaktivnih osoba. Njihov organizam ne može iskoristiti inzulin, stvoren čak i u suvišku, jer mišićne i masne stanice nemaju dovoljno receptora za prihvaćanje inzulina, a uvijek imaju višak glukagona .To nazivamo rezistencijom na inzulin.Početak je bolesti postupan, neprimjetan.

Dijetoterapija ima veliku ulogu u liječenju dijabetesa i zahtjeva korištenje tablica namirnica i njihovih zamjena prema preporukama ADA (The American Dietetic Association).Sve namirnice su podijeljene u šest skupina.Unutar pojedine skupine, namirnice imaju različitu težinu, ali istu kalorijsku vrijednost. Osnovu za sastavljanje jelovnika oboljelih od dijabetesa, obzirom na potrebnu energetsku vrijednost i vrstu
terapije, čine tablice sa točno određenim brojem jedinica po pojedinom obroku. Potrebna je stručna edukacija za provođenje dijabetičke dijete
Dnevne količine hrane raspoređuju se ovisno o inzulinskoj terapiji, stoga slijedi:
3 obroka dnevno - dijabetičari na intenzivnoj inzulinskoj terapiji
5 obroka dnevno - dijabetičari na terapiji dijetom ili inzulinom u jednoj dozi
6 obroka dnevno – dijabetičari na terapiji inzulinom u dvije doze
Obroci oboljelih od dijabetesa trebaju biti uvijek u isto vrijeme.

Dijeta kod hiperlipidemije

Nastanku bolesti pridonosi prehrana bogata zasićenim masnim kiselinama i suviškom ugljikohidrata kroz
dulje vrijeme, ali i genetska predispozicija. Masnoće se talože na stjenkama krvnih žila, čine ih tvrdima (ateroskleroza), neelastičnima i manje prohodnima. Organizam je u stalnoj
opasnosti od moždanog i srčanog infarkta, stoga dijetoterapiju treba provoditi bez odlaganja i dosljedno.
Osnovne smjernice su slijedeće:
1. smanjiti vrstu i unos masnoća u prehrani
2. reducirati tjelesnu težinu
3. povećati količinu biljnih vlakana
4. povećati tjelesnu aktivnost, što više se kretati

Kako se hraniti kada je povišen kolesterol, a trigliceridi normalni ili kad su povišeni i trigliceridi i kolesterol?
Dijetoterapija se radi na osnovu tipizacije hiperlipidemije po Fredricksonu, a obuhvaća 5 tipova:
TIP IIa - povišen kolesterol, normalni trigliceridi
TIP IIb - povišen kolesterol, povišeni trigliceridi
TIP IV - normalan kolestrol, povišeni trigliceridi

Hiperkolesterolemija
Normalne razine kolesterola u krvi su 3.88-5.15 mmol/l, pri tome je LDL-kolesterol od 2.59-3.34mmol/l. Povišenu razinu kolesterola u krvi obzirom na vrijednost LDL- kolesterola, dijelimo na:
- blagu: 3.36 - 4.11 mmol/l
Budući da su najčešći uzroci blage hiperkolesterolemije debljina ili pretilost, a samim tim i prekomjerno konzumiranje namirnica bogatih kolesterolom i zasićenim masnim kiselinama – potrebno je reducirati sva tri faktora.Upravo se na tome i bazira dijetoterapija .
- umjerenu: 4.14 – 5.67 mmol/l
Uzroci ovog oblika hiperkolesterolemije isti su kao i kod blagog oblika, uz dodatak genetskog faktora kao vrlo utjecajnog.Dijetoterapija uz povećanu fizičku aktivnost ima veliku ulogu u liječenju. Treba napomenut slijedeće:ako su za liječenje hiperkolesterolemije propisani lijekovi, terapija neće potpuno biti učinkovita bez pridržavanja dijete i tjelesne aktivnosti.
- tešku hiperkolesterolemiju: vrijednost LDL- kolestreola iznad 5.67 mmol/l.
Osobe s ovim oblikom hiperkolesterolemije imaju dominantne genetske faktore kao uzrok poremećaja. Terapija je ista kao i u prethodnom obliku.

Hipertrigliceridemija
Normalne razine triglicerida u krvi su 1.11- 2.00 mmol/l. Povišenje triglicerida iznad referentne vrijednosti nazivamo hipertrigliceridemija.
I ova vrsta hiperlipidemije zahtjeva propisanu dijetoterapiju za uspješno liječenje kao i tjelesnu aktivnost koje zauzimaju središnje mjesto za očuvanje
zdravlja i sprječavaju daljnje pogoršanje koje sa sobom nosi i određene faktore rizika (koronarne bolesti).

Dijeta kod arterijske hipertenzije (visokog krvnog tlaka)

Normalni krvni tlak (140/90 mmHg) mogu poremetiti brojni faktori, među kojima veliku važnost imaju pretilost, rezistencija na inzulin, prekomjerno slana i masna hrana, razina kalcija, kalija i magnezija i alkohol. Primjerena dijetoterapija osobama s hipertenzijom, osobito onima s umjereno povišenim tlakom, može regulirati krvni tlak. Prevencija hipertenzije treba uključivati slijedeće mjere:
1. smanjenje pretjerane tjelesne mase
2. reduciranje soli u prehrani ( ne više od 6 g dnevno)
3. reduciranje zasićenih masnoća u prehrani
4. održavanje odgovarajućih količina kalija, kalcija (1000-1200 mg na dan) i magnezija
5. ograničiti uzimanje alkohola, osobito žestokog pića
6. ne pušiti
7. baviti se tjelovježbom (preporučuje se aerobne aktivnosti)
8. izbjegavati stres i duševnu napetost

Dijeta za srčane bolesnike

Biokemijski parametri srčanih bolesnika pokazuju sniženu razinu albumina i transferina u krvi, smanjen broj ukupnih limfocita, povišenu razinu uree i
kreatinina te sniženu razinu kalija i magnezija.Povišene razine uree i kreatinina u krvi znak su smanjenog protoka krvi kroz bubrege.
Pri određivanju dijetoterapije treba uzeti u obzir slijedeće:
- voditi računa o količini soli u hrani
- ako je pacijent pretio reducirati tjelesnu masu
- kontrolirati diurezu (količina mokraće u 24 sata) bolesnicima koji dobivaju visoke doze diuretika treba dodati kalij,magnezij, kalcij te vitamine, osobito folate i tiamin. Prehrana nakon srčanog infarkta treba sadržavati lako probavljivu hranu s reduciranim dodatkom soli (1-2.5 g) bez zasićenih masnoćama. Konzumacija kave i alkohola je zabranjena kao i pušenje. Nakon oporavka preporučuje se prehrana mediteranskog tipa uz umjerenu količinu soli.

Dijeta kod bolesti dišnog sustava

Dijeta kod nutritivnih alergija

Alergija probavnog sustava očituje se grčevima u trbuhu, mučninom i povraćanjem, proljevom ili opstipacijom, a na koži svrbežom i urtikarijom
(koprivnjačom), na plućma bronhospazmom s edem ždrijela ili bez njega, ali i rinitisom.U težim slučajevima može doći do pada arterijskog tlaka i anafilaktičkog šoka.
Najčešći alergeni hrane su: mlijeko, ribe, račići, jaja, kikiriki i orašasti plodovi, jagode, naranče, jabuke, soja.Liječenje nutritivne alergije zasniva se na eliminacijskoj dijeti, što znači :treba utvrditi koja namirnica izaziva alergijsku reakciju i potom je eliminirati iz
prehrane.Treba napomenuti da kod osoba sa deficitom enzima laktaze dolazi do simptoma sličnih alergijskoj reakciji. Ovdje se radi samo o intoleranciji na laktozu (mliječni šećer) tj.nepodnošenje mlijeka . Isto ne vrijedi za fermentirane mliječne proizvode. Česte su alergijske reakcije na razne aditive ( sredstva koja se dodaju raznim prehrambenim proizvodima radi poboljšanja kvalitete).Uglavnom se radi o
alergiji na mononatrijev glutamat, tartrazin (žutonarančasta boja) i salicilate.

Dijeta kod bubrežnih bolesti

Bolesti bubrega dovode do raznih poremećaja, kao što su:
1. oligurija – nesposobnost izlučivanja vode
2. uremija – nagomilavanje uree u krvi
3. albuminurija – gubitak velikih količina bjelančevina mokraćom, a sve to prati visok krvni tlak i pojava edema.
Dijetoterapija je vrlo kompleksna i zahtijeva izričito individualni karakter, a bitan je činilac od kojeg ovisi tijek bolesti.Regulira one elemente u čijem
metabolizmu bubrezi imaju veliku ulogu, a to su: voda, bjelančevine, kalij, fosfor i kalcij.
Akutni nefritis
Akutna upala često dovodi do nesposobnosti bubrega da izlučuje vodu. Bolest je praćena oticanjem očnih kapaka, glavoboljom, povraćanjem, smanjenim
mokrenjem uz pojavu bjelančevina i krvi u mokraći, povišenim krvnim tlakom.
Ne postoji univerzalna dijeta, već se prema kliničkoj slici i biokemijskim parametrima određuje dijetoterapija.
Nefrotski sindrom
Kronična upala bubrega dovodi do postupnog zatajivanja bubrega.
Prema općem stanju i laboratorijskim pokazateljima određuje se dijetoterapija.
Renalna insuficijencija
Potpuno zatajivanje bubrega dovodi do insuficijencije i daljnji korak je uvođenje hemodijalize.
Cilj dijetoterapije je osigurati dovoljan energetski unos, sa izborom kvalitetnih, visokovrijednih proteina koji su potrebni za podmirenje osnovnih
aminokiselina i dušika izgubljenih u tijeku dijalize. Unos kalija, natrija, fosfora i tekućina određuje se na temelju laboratorijskih nalaza i kliničke slike.
Dijeta kod bubrežnih kamenaca
Kod nastanka bubrežnih kamenaca treba analizom saznati o kojoj se vrsti kamenca radi i adekvatno tome propisati odovarajuću dijetoterapiju.
Najčešće se javljaju:
1.oksalatni kamenci – nastaju u kiseloj, ali i u alkalnoj reakciji kada hrana obiluje oksalatima. Treba primijeniti alkalogenu dijetu s redukcijom oksalata.
2.fosfatni kamenci – nastaju u bazičnom urinu, pa treba birati namirnice s kiselom reakcijom koju daje acidogena dijeta uz redukciju fosfora.
3.uratni kamenci – stvaraju se u kiseloj mokraći kod pretilih bolesnika i kod osoba s povišenom koncentracijom. mokraćne kiseline u krvi.Primjenjuje se alkalogena dijeta uz redukciju namirnica koje su nosioci purina.

Jedina zajednička preporuka kod urolitijaze (bubrežnih kamenaca) je obilno unošenje tekućine. Da bi se osigurao stalan izlaz urina, preporučuje se 250 – 300 ml tekućine po satu ( urološki čaj, voda) tijekom cijelog dana.

Dijeta kod malignih oboljenja

Nedostatak apetita, loša probava i apsorpcija hranjivih tvari, poteškoće kod žvakanja i gutanja, uzroci su koji utječu na pad težine i pothranjenost kod onkoloških bolesnika. Prehrana mora biti individualizirana kako bi se spriječio daljnji gubitak težine i mogućnost razvoja oštećenja uslijed nedostatka potrebnih građevnih, energetskih i zaštitnih tvari. Prilikom kreiranja jelovnika treba uzeti u obzir bolesnikove želje oko izbora namirnica, a hranu treba rasporediti u više malih obroka i tek ih postupno povećavati.Vitaminsko mineralna suplementacija je od velike važnosti.
U svakodnevnu prehranu trebalo bi uvrstiti što više voća i povrća, barem 400 g dnevno. Prednost treba dati voću i povrću koje je bogato antioksidansima, jer kemoterapija oštećuje i zdrave stanice. Vrijednost gljiva, pogotovo shitake i reishi od velikog su značaja. Sadrže polisaharid lentinan, značajan za jačanje i podizanje imuniteta, uz antitumorsko i antioksidativno djelovanje Poželjno je smanjiti unos mesa na najviše 80 g dnevno. Posebno je to važno kod hormonski uzrokovanih tumora. Soja je preporučljiva namirnica jer sadrži genistein i fitoestrogene koji usporavaju razvoj stanica raka, ali posebnu pažnju treba posvetiti konntroli njena porijekla.

Dijeta kod osteoporoze

Važnu ulogu u nastanku osteoporoze imaju:
- nedovoljno kalcija u prehrani tijekom mladosti
- slaba tjelesna aktivnost
- niska razina estrogena u postmenopauzi
- pušenje
- pretjerana količina kave i alkohola

Zbog gubitka kalcija, kosti postaju porozne i krhke, a slijedom toga lakše dolazi do oštećenja uslijed padova i ozljeda, a često nema nikakvih simptoma dok ne dođe do nekog prijeloma. Iako bi prevencija osteoporoze trebala početi u ranoj mladosti vrhunac koštane mase dostiže se između 25-35 godina života prehrana bogata kalcijem i uzimanje nadopuna kalcija može biti od pomoći. Dnevno je potrebno 1500 mg kalcija da se uspori proces njegova gubitka. Vitamin D, drugi je važan sastojak prehrane, koji štiti od osteoporoze. Jedan dio sintetizira se u organizmu ako se koža izloži sunčevim zrakama, a ostatak se mora unijeti putem hrane. Zadatak ovog vitamina je da omogući iskorištavanje kalcija i fosfora iz krvi.
Za liječenje osteoporoze, jednako je važan i magnezij. Premda čini tek djelić koštane tvari ima neproporcionalno važnu ulogu jer uravnotežuje dobavu kalcija u tijelu i spriječava njegovo izlučivanje. Uloga željeza u gustoći kostiju povezana je s njegovom ulogom u stvaranju kolagena - ključne komponente koštanog tkiva, stoga uravnotežen unos kalcija i željeza posebno pogoduje zdravlju kostiju. Nova istraživanja pokazuju da i mineral bor ima važan učinak kod osteoporoze. Manjak ovog rijetko spominjanog minerala može poremetiti metabolizam kalcija, čineći vaše kosti lomljivijima. Bor izrazito podiže razinu hormona estrogena koji sprječava gubitak kalcija i demineralizaciju kostiju. Drugim riječima, bor djeluje kao blaga «terapija nadoknade estrogena». Zaboravite cigarete, oprezno s alkoholom jer i te štetne navike povećavaju rizik od osteoporoze. Pušenje, ionako izuzetno štetno, treba potpuno odbaciti, a alkohol ograničiti na max 2 dcl vina dnevno.Ograničite potrošnju natrija, tj. hranu solite umjereno. Na ovim postavkama treba bazirati dijetoterapiju.
Svakodnevna umjerena tjelovježba: hodanje, vožnja bicikla, aerobik smanjuje gubitak minerala, ali i održava dobar mišićni tonus.
Istraživanja pokazuju da sportski aktivne osobe imaju i do 30% više koštane mase od onih koji se ne bave nikakvom tjelovježbom.

Dijeta kod reumatskih oboljenja

Uzimajući u obzir vrstu i stupanj reumatskog oboljenja teško je napraviti univerzalnu dijetoterapiju.U akutnoj fazi je potrebna laganija prehrana s manje soli i oštrih začina.U kroničnoj fazi se jelovnik proširuje i prati tijek oboljenja uzimajući u obzir istodobna oštećenja bubrega, srca ili pak probavnog sustava. Kao što su različite reumatske bolesti i njihove komplikacije tako je i dijetoterapija izrazito individualna.

Dijetoterapija poremećaja u prehrani

Anoreksija
Bulimija